Irena Lukšić rođena je 1953. u Dugoj Resi. Diplomirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je romane "Konačište vlakopratnog osoblja", "Zrcalo", "Traženje žlice" i "Povratak slomljene strijele" (2000.). Pripovijetke je sabrala pod naslovima "Sedam priča ili jedan život", "Noći u bijelom satenu", "Sjajna zvijezda Rovinja" i "Krvavi mjesec nad Pompejima". Piše TV- i radio-drame, a okušala se i u stvaralaštvu na Internetu ("beskrajni ruski roman" POMAH/Lenov). S ruskoga prevodi prozu i poeziju. U suatorstvu i samostalno uredila je nekoliko tematskih brojeva 'Književne smotre'. Objavila je knjige: "Nova ruska poezija", "Soc-art", "Jednostavna istina - ruska pripovijetka 20. stoljeća", "Antologija ruske disidentske drame", "Ruska emigrantska književna kritika" i "Ruska književnost u svemiru". Suautorica je dvotomne deskriptivne bibliografije "Ruska književnost u hrvatskim književnim časopisima". Priredila je za tisak integralnu verziju "Dnevnika" Dragojle Jarnević i memoare "Svi životi jedne ljubavi Irine Aleksander". Dva puta je studijski boravila u Rusiji, a sudjelovala je na tridesetak međunarodnih znanstvenih simpozija. Valja spomenuti da je Irena Lukšić nagradu "Kiklop" dobila tri puta i to za svoj uređivački trud, dakle u kategoriji "Najbolja biblioteka". Vrlo je cijenjena njena biblioteka "Na tragu klasika", ali i njezin spisateljski i prevodilački rad.
Knjiga Irene Lukšić Tajni život laponske princeze sadrži osam priča koje umnogome označuju njene nove poetičke koordinate, odnosno zaokret prema realnom prostoru i vremenu. Dok je glavninu njenog pripovjedačkog opusa 90-ih godina držalo snažno vezivo intertekstualnosti, intenzivan dijalog s književnim tekstovima i tekstovima aktualne europske kulture, u ovoj zbirci postmodernistička žudnja za "pisanjem u pisanju" vidljivo uzmiče pred naletom sočnih životnih sadržaja.
Tako u prvoj priči – Učiteljica u šumi – autorica za glavnu junakinju uzima cvjećarku i njene životne dvojbe: prihvatiti ili ne prihvatiti položaj ljubavnice u vezi s poslovno uspješnim čovjekom. Junakinja Renata iz te situacije, u koju je gurnuta, spoznaje da su svi zapravo nezaštićeni, slabi i da je društvena pozicioniranost relativna kategorija, da ljudskim bićima vladaju motivi i slike koji nemaju veze s društvenim očekivanjima i standardima.
U priči Svaki dan vatrogasci jedna druga junakinja pokušava svoju umirovljeničku svakodnevicu učiniti bogatom i dinamičnom te prihvaća promjenu identiteta: jednoga dana, naime, junakinju Josipu na ulici nepoznati čovjek zamijeni za stanovitu Narcisu i tako njih dvoje zajedno krenu u životne pustolovine.
Priča pak Slike jednog dana laponske princeze prezentira paralelna zbivanja u kišnoj nedjelji dviju intelektualki koje moraju prisustvovati važnim društvenim događajima – jedna nazoči skupštini Društva prevodilaca, a druga predstavlja ruskoga autora na press-konferenciji. No, slijedom slučajnosti (ili neslučajnosti) ti se događaji pretvaraju u nešto sasvim suprotno – životne avanture sa slučajnim suputnicima i rekapitulaciju dotad prijeđenog puta.
Priča Cvijeće za sestru neznanog junaka ponire u podsvijest umjetničke fotografkinje koja stvarnost doživljuje kao kompjutorsku igru, pokušavajući tako "ozbiljno" obračunati sa svime onime što ometa njen umjetnički rad i koncentraciju.
I ostale četiri priče (Predmeti u nestajanju, Prizor iz života, Druga žena, Dnevnik sretnog mačka) svijet gledaju iz ženske vizure, s neobičnih aspekata, raskapajući vidljivu stvarnost na slojeve za koje obično nemamo vremena ili hrabrosti. Svijet kroz prizmu tih "običnih" junakinja izuzetno je bogat, pun iznenađenja i radosti, pa čak i onda kad započinje nečim tužnim i "definitivnim". Svijet ovih priča kreće se u vidljivom spektru, ali se pretapa u druge, virtualne dimenzije i postojanja. Tako se perspektiva množi u beskonačnost i neprestano sili čitatelja da otkriva nova značenja i radosti. Traži od njega, naime, da se natječe sa svojom maštom, da razmišlja o svemu što ga okružuje i da u jeziku kojim sve to opisuje nalazi rješenja mnogih tajni postojanja i opstojanja.
Prozna zbirka Tajni život laponske princeze s "vječnih pitanja" odbacuje aureolu težine i umora te poziva na novo, neopterećeno druženje s ljudima, a u egzistenciji između mnoštva svjetova, smeća i buke, vidi jasan smisao i otkriva tajnu kako zaskočiti strah pred izazovima novog doba.
Knjiga je popraćena pogovorom Jagne Pogačnik.
Autor: Irena Lukšić
Izdavač: Disput, Zagreb
Izdanje: prvo / first
Godina: 2004
Uvez: meki
Format: 12x20
Stranica: 192
Potpis: autor
