GEFF 69: Informacijski bilten - Bulletin 1-4
komplet
A4
Klamano
GEFF 69, pod naslovom Seksualnost kao mogućnost za novi humanizam, trebao se dogoditi u prosincu 1969., no pomaknut je za travanj 1970. godine. Najavljena Retrospektiva seksualnog i erotskog filma zagolicala je maštu javnosti, ali i politike, tako da je ovo ujedno i njegovo posljednje izdanje. Prva izdanja festivalskog biltena-glasila krasila je fotomontaža Aurore koja izgovara rečenicu: voljela bih da sam hermafrodit pa da mogu i sa ženama, dok je gradske površine ukrašavao plakat za izložbu Renea Hollosa, na kojemu je prikazan stilizirani golemi penis s grčkim podnatpisom fallikos antropos. Kasnije povučen na inzistiranje viših političkih instanci, ovaj plakat najavio je i beskompromisni GEFF 69 koji je, kako je pisao tadašnji Filmski svet, od skromne svečanosti zaljubljenika u film postao senzacija za koju su se ulaznice prodavale kao vruća roba. Najviše zanimanja izazvale su projekcije filmova Andyja Warhola i Paula Morrisseya, gošća festivala Carolle Schneemann pokazala je svoj Fuses, dok je nemali interes izazvao pjesnički performance novosadske umjetnice Katalin Ladik, koja je proglašena i najfinijom damom festivala. Izvor: Željko Luketić
GEFF, Genre Experimental Film Festival, was international experimental film festival organized from 1963 to 1970 in Zagreb, Croatia. GEFF was established after a series of debates between experimental filmmakers held at the Kino Club in Zagreb entitled “Anti-film and Us,” which was led by Mihovil Pansini, leading experimental film author. Anti-film was a type of film that was more focused on the pure acts of research and discovery, delving into its self-reflexive media language rather than any expression or communication happening between artist and viewer. Anti-film represented a radical annihilation of conventional film, its elements, principals and structure. GEFF became a worldwide locus for non-professional and experimental filmmakers. Izvor: Avantgarde museum, Zagreb
